Kad se dogodi nešto neugodno, naš um automatski se puni mislima. Kod traumatičnih događaja naše misli zapravo „kidnapiraju“ naš um i restrukturiraju čitav naš mentalni tijek. Trauma ostavlja duboke posljedice na naše pamćenje i sposobnosti koncentracije.

Važna vještina u upravljanju stresom je i meditacija ili vježba promatranja samog sebe. Tehnika prisutnosti (mindfulness) danas ima znanstveno dokazane prednosti. Vrlo je korisna kad proživljavamo traumu i njezine posljedice.

Dio vježbe sastoji se od gledanja kratkog videa (dostupan je na YouTubeu) koji pokazuje eksperiment mirnog lica. Nakon gledanja, razmislite kako je to povezano s pružanjem psihološke prve pomoći i osobnim iskustvima u kriznim situacijama.

Posttraumatski stresni poremećaj je dugotrajna posljedica psihološke traumatizacije. Simptomi PTSP-a mogu biti golem teret svakodnevnom funkcioniranju u društvu, na radnom mjestu i u obitelji.  

Sudionici se podijele u dvije grupe. Jedna grupa igra ulogu unesrećenih ljudi a druga im mora pružiti psihološku prvu pomoć (PPP).

Trauma može pretjerano stimulirati naš autonomni živčani sustav. To znači da je razina vaše pobuđenosti kronično visoka, što ima značajan učinak na tijelo. Tijelo pak treba umiriti jer inače neće imati dovoljno energije da vam pomogne da se oporavite. Spavanje je ovdje bitan faktor.

Naš autonomni živčani sustav može biti pretjerano stimuliran traumom. To znači da je razina naše pobuđenosti kronično visoka, što ima štetan učinak na naše tijelo. Tijelu je potrebna njega i opuštanje, u protivnom ono nema dovoljno energije da vam pomogne da zacijelite. Spavanje je ovdje važan faktor.

igra uloga kao vježba strategija u komunikaciji s izbjeglicama

U ovoj aktivnosti sudionici uče kakve su perspektive osoba koje pate od PTSP-a.

Plutchikov kotač emocija utvrđuje osam osnovnih emocija: radost, povjerenje, strah, tugu,  iznenađenost, gađenje, ljutnju i iščekivanje. Kombinacijom ovih osnovnih emocija naprednije emocije poput optimizma, ljubavi, pokornosti, strahopoštovanja, razočaranja, kajanja, prijezira i agresivnosti.  Kotač emocija lijepo opisuje odnose između svake emocije u obliku spektra.

Ova aktivnost naglašava višestruke dimenzije našeg identiteta. Bavi se odnosima između naših želja da definiramo vlastiti identitet i društvenih struktura koje nas obilježavaju neovisno o tome kako mi sami sebe definiramo.

Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da disanjem možemo regulirati tijelo i um te umiriti reaktivni dio mozga. Vježbe disanja donose niz prednosti za naše zdravlje i mentalnu dobrobit. Kad smo uzrujani, naše disanje se mijenja. Dobra je vijest što reguliranjem i uspostavljanjem ritma disanja možemo utjecati na svoj pretjerano aktivan ili pobuđen živčani sustav.

Trauma je ozljeda – fizička ili emocionalna – koja pogađa vas ili vaše bližnje. Važno je znati i da se trauma može doživjeti i kada ste svjedok traume druge osobe. Postoji više reakcija na traumatičan događaj. Stres koji pritom nastaje može imati kompleksne posljedice, zbog čega je važno graditi kapacitete vlastite otpornosti.

Ovom aktivnošću vježba se nenasilna komunikacija, korak po korak. Nenasilna komunikacija usredotočena je na strategije koje pomažu ljudima da surađuju u pomirivanju potreba obiju strana u konfliktu.

Sudionici pregovaraju o tome tko će kupiti jedinu preostalu naranču i na taj način vježbaju izražavanje svoje potrebe i slušanje o potrebama drugih ljudi.

sudionici slušaju priču iz različitih perspektiva: činjenice, emocije i dublji smisao. Vježbaju aktivno i pažljivo slušanje osobe koja govori i tako razvijaju vlastite vještine komunikacije i rješavanja konflikta.

Ova aktivnost uključuje sudionike u proces definiranja „kulture“ i ispitivanja njezine kompleksnosti. Posebno je prikladna za rad sa studentima.

Grupni rad je cijenjen oblik rada, gdje se posebno ističe iskustveno učenje (učimo kroz iskustva i jedni od drugih).  U ovakve metode ubraja se i supervizija i intervizija. Metode samoprocjene omogućuju članovima grupe da saznaju važne informacije jedni o drugima, ali i da otkriju više o vlastitoj percepciji sebe i grupe. U ovakvom okruženju jača međusobna povezanost i povjerenje.

Pregorijevanje je usko povezano s radom s ljudima koji su pretrpjeli traumu i stres. Obično se definira kao stanje emocionalne i fizičke iscrpljenosti. U ovoj aktivnosti moći ćete detaljno ispitati kolika je vaša razina emocionalne preopterećenosti.

Gubitak osjećaja vlastitog identiteta vrlo je izražen za vrijeme traume. Može se dogoditi da osoba sebe smatra potpuno bezvrijednom. Ako je trauma bila teška i započela u ranom djetinjstvu, osoba može razviti ozbiljan poremećaj identiteta. Preispitivanje temeljnih uvjerenja može se pretvoriti u istraživanje naše nutrine, gdje neka uvjerenja možemo zadržati, a neka odbaciti. Na taj način jačamo svoj svjesni um.

Online upitnik za utvrđivanje aleksitimije izrađen je 2005. godine, a prevladava neke nedostatke drugih upitnika, kao što su Bermond-Vorstov upitnik ili TAS-20. Prvi upitnik osmislio je Jason Thompson koji je htio izraditi besplatni upitnik za aleksitimiju, da bude dostupan zajednici.

Ovo je kratki orijentacijski kviz koji je strukturirao PsyCom (Arnold Lieber), a sastoji se od pet pitanja vezanih za intenzitet pojedinih posttraumatskih simptoma. Uz pomoć ovog teksta može se procijeniti koja je vjerojatnost da je osoba razvila posttraumatski stresni poremećaj. Pokazuje koliko su nekoga mučili simptomi PTSP-a u proteklom mjesecu.

Igra uloga vezana za percepciju društvene grupe

Upitnik o sekundarnoj traumatizaciji autorice dr. Judith Daniels.

gotovo svaka osoba doživjela je ili će doživjeti barem jedan traumatičan događaj u svom životu.  

Stresna reakcija je zaštitni mehanizam koji smo naslijedili od svojih davnih predaka. U to doba stresna reakcija bila je nužna za preživljavanje i fizičku sigurnost. U klasičnoj reakciji „bori se ili bježi”, gdje se otpuštaju adrenalin, kortizol i drugi hormoni stresa, naši preci su se ili branili, ili bježali. I danas doživljavamo iste reakcije. Kada se stresan događaj percipira kao traumatičan, tijelo i mozak odmah reagiraju, često negativnim emocijama. Prema tome, dobro je znati kako prepoznati svoje vanjske i unutarnje izvore stresa.

Vođenje refleksivnog dnevnika moćan je alat za autorefleksiju i samoevaluaciju. Svaka osoba ima svoj način vođenja refleksivnog dnevnika. U radu s oboljelima od PTSP-a volonteri i drugi pomagači iz nevladinog sektora često doživljavaju stresove. Vođenje refleksivnih bilježaka važna je metoda praćenja i evaluacije vlastitog iskustva.

Sudionici ove vježbe učit će o razlozima izbjeglištva na temelju primjera sukoba u jednoj zemlji. Ovim putem opisat će se povijesna pozadina sukoba, akteri uključeni u sukob i njihova uloga, situacija vezana za ljudska prava kao i posljedice te situacije na civile, uloga vlade i njezinih saveznika te pokušaji da se prevlada sustavno nasilje.